San

San prvi   Desava se concert, veliki, u mom rodnom gradu. Dolaze ljudi sa svih strana svijeta, sve je puno. Spava se po parkovima, po hodnicima zgrada, po napustenim stanovima, ljudi hodaju okolo, provode se, alkohol tece potocima, miris vuje se osjeti u zraku, nece na dobro. Prolazim kroz masu, osmijehnem se poznatim licima, izbrisem…

Nastavi čitanje →

Ponekad

Kada zapalim fin jox, slusam poznatu muziku i uzivam u samoci, na licu mi se ukaze osmijeh, onaj iskreni, sretni, onaj koji mi kaze koliko sam jos uvijek zaljubljen u tebe, iako si tako daleko, koliko sam sretan kada me prodje osjecaj kao da si mi blizu, da sjedis pored mene i dijelis osmijeh.

Nastavi čitanje →

Znam…

i osjecam… Jednom sam cuo pricu kako ljudi mogu osjetiti sta se desava drugima, cak i ako su toliko, toliko daleko. Smijao sam se istoj prici, nisam zelio da vjerujem. Veceras osjecam… Osjecam tugu, osjecam usamljenost, koja je tu i pored onih koji su bili tu sa tobom. Znam da je zajebano, znam da boli,…

Nastavi čitanje →

Tri tackice, samo tri mala znaka, koja toliko znace. Sve one stvari o kojima bih volio sa tobom pricati, koje bih ti volio reci, a mozda je bolje da se ne izgovore vise. A opet, volim te budalo, volim te svakim svojim atomom, i nikada necu prestati…

Nastavi čitanje →