San

San prvi   Desava se concert, veliki, u mom rodnom gradu. Dolaze ljudi sa svih strana svijeta, sve je puno. Spava se po parkovima, po hodnicima zgrada, po napustenim stanovima, ljudi hodaju okolo, provode se, alkohol tece potocima, miris vuje se osjeti u zraku, nece na dobro. Prolazim kroz masu, osmijehnem se poznatim licima, izbrisem ih iz sjecanja i prije nego sto okrenem glavu, samo idem dalje tjeran tim jebenim dertom, trazim ono cega se i bojim. Odjednom osjetim kako mi se koza na vratu jezi, cujem u pozadini poznat naglasak i shvatam da sam u velikoj prostoriji, okruzen ljudima iz tvoga grada. Odjednom vidim poznatu siluetu, izgubljenu kao kroz maglu, kako stoji na drugom kraju. Panika me hvata, gubim dah, pokusavam se sakriti iza nekih nepoznatih lica. Prilazi mi djevojka, pita da nisam ja taj i taj, rekoh da taj sam, pita me znam li da si ti tu, odmah iza coska. Rekoh znam, pozdravi je i bjezim iz sobe, progonjen vlastitim strahovima.   Budim se oznojen, jebajem sebi mater po stoti put, govorim naglas da moram prestati sanjati, da ce me snovi ubiti, da je i nesanica bolja od ovoga. Pokusavam zaspati.     San drugi   Koncert je poceo, ti i ja smo zajedno, ne pricamo previse, samo pjevusimo neke poznate pjesme, ljuljamo se uz zvuke muzike, ponekad se kao dodirnemo rukama. Oboje imamo osmijeh na licima, ali onaj kojim krijemo strah, onaj osmijeh koji bi se u sekundi mogao razbiti kao kugla od kristala i otkriti svu bol koja se krije iz istog. Lagano ti prilazim, ti imas najtuzniji pogled u ocima, grlim te i ljubim te tvoje usne prelijepe. Uzvracas mi poljubac, ali nekako tiho, uplaseno. Odlazim na sekundu, i kada se vratim, tebe nema. Nisam ni mislio da ces biti tu.   Budjenje opet, ista procedura, ponovni pokusaj spavanja.   San treci   Dolazim u jedan stan iz nekih drugih prica, prolazim kroz mali hodnik i dolazim do sobe gdje spavas. Ulazim tiho, sjedam ti na krevet i samo posmatram kako dises u snu. Izgledas tako spokojno, kao onda kada je cijeli svijet stao da bih te mogao posmatrati u snu, kao onda kada sam upoznao nirvanu. Lagano otvaras oci i poklanjas mi osmijeh, najtopliji na svijetu, pun iskrene srece sto sam tu pored tebe, i onako mi snena govoris da si pobjegla sinoc, a nisi trebala i jos me grlis, dugo, najduze na svijetu.   Ovaj put se budim polako, ne zeleci izgubiti zadnju sliku iz sjecanja, zeleci te zadrzati tu uz sebe, makar jos jednu sekundu, toliko potrebnu u tom momentu, zeleci dozvati tvoj miris iz snova.    San cetvrti   Ovaj put ja hodam kroz masu na koncertu, i vidim te da sjedis sama za sankom, pijes nesta zestoko. Prilazim ti i doticem te po ledjima, ali ti se ne okreces, ne zelis da me pogledas. Vidim da places i ne mozes prestati. Masa me nosi dalje i ja nestajem.   Budim se opet, ovaj put i ja na ivici suza, zeleci samo da ti kazem da svaka suza koju prospes je i moja suza, da zajedno dijelimo bol isto kao sto smo dijelili i ljubav.   San zadnji   Hodam cestom, vracam se kuci, i opet te vidim. Ovaj put si na stijeni iznad mene, stojis sa onim malim peglativnim, koji me i dan danas izbjegava, znam da me vidis i zelim da ti mahnem, ali ti okreces glavu i ne vidis me vise. Prolazim sa druge strane stijene, odakle cu te bolje vidjeti, ali jednom kad sam dosao tamo, tebe vise nema, i ja shvatam da si otisla, i da te nikada vise necu vidjeti.   Budim se i odlucujem da je ipak bolje ostati budan ostatak noci, da mi ne gine duga noc, gdje sam zaglavljen na pola puta izmedju sna i jave…